23. 11. 2015.

Slovo po slovo......

"Slovo po slovo.... blog...."

Početak... Kažu da je svaki početak težak. Moram da ih razuverim. Početak je lak; opstati, trajati i boriti se za svoje snove, stavove i ambicije je ono što je zaista teško. Svaki početak je lak- polet koji osećamo, nadahnuće i adrenalin koji se tada jave pomažu nam da pregrmimo prve momente, uronimo u nepoznato i tek  onda stvari postaju ozbiljne. Treba se uhvatiti u koštac sa nepoznatim, boriti sa svojim stahovima, zabludama, stereotipima i predrasudama. Treba se boriti sa samim sobom. 


Već neko duže vreme razmišljam kako ne bi bila loša ideja da i ja napišem po koji redak tu i tamo. Ne zarad sticanja neke materijalne ili bilo kakve druge satisfakcije, već jednostavno iz puke želje da neke svoje misli, osećanja i zapažanja pretočim u nekoliko redova kucanog teksta. Ukoliko se nađe neko zainteresovan da pročita "neka moja lična zapažanja", utoliko bolje; a ukoliko ni jedan usamljeni pripadnik ljudske vrste ne zaluta na ovu stanicu, činjenica da sam pobedila sebe i svoj inicijalni (a pre svega apsurdni) strah da ću izgledati glupo i infantilno jer pokrećem blog biće jedan od mojih najvećih ličnih uspeha.

Počeću jednostavno i za početak ću se predstaviti svojim potencijalnim čitateljima. Zovem se Tamara Beronja, imam 28 godina i majka sam devojčice od (skoro) 2 godine. Po zanimanju sam profesor engleskog jezika i književnosti i živim u prelepom gradu na Vrbasu. Ne smatram da me one generalije ni u kom slučaju definišu kao osobu, ali vam mogu pomoći da shvatite da se iza ovih redova nazali osoba: majka, supruga, tičerka i neko ko već duže vreme želi da predoči svoja iskustva i podeli ih sa širokim auditorijumom.

Drago mi je da smo se upoznali, moj potencijalni čitaoče. Možemo da nastavimo.

Red je da kažem i par reči o ovom mom internet kutku -  šta me je to nagnalo da pokrenem ovu stanicu i koja je poenta i svrha svega ovoga. Reč je pre svega o ličnoj želji i potrebi za prostorom gde bi mogla da beležim svoja shvatanja sveta u kome se nalazim i trudim se da egzistiram punim plućima. Mogućnost da pronađem nekoga ko deli moja interesovanja i poglede na svet me dodatno ispunjava i motiviše da pokrenem ovaj blog. Inicijalna tačka je potreba za kreiranjem ličnog virtuelnog prostora i beleženjem svakodnevnih momenata.
Ne volim klasifikacije, podele koje su nama na ovim prostorima toliko svojstvene i čini mi se utisnute u našu DNK. Stoga neću odrediti kategoriju svoga bloga. Želim da ovo bude moje lično mesto gde mogu da pišem o svim onim bitnim i nebitnim stvarima koje ispunjavaju moju svakodnevicu- od preporuke za dobru predstavu ili knjigu koju biste trebali pogledati, do nekih ozbiljnih tema koje me zanimaju.
 
Ideja je ponovo jednostavna- večita borba sa samim sobom. Pobediti sebe, organizovati se i pisati redovno, napredovati svakim novim redom, svakom novom objavom. 
Spremna sad da na ovom putovanju, koje kao i svako drugo počinje laganim korakom, sa osmehom prihatim sve ono što mi novo kuckanje tastature može doneti.
Toliko od mene ovog puta.

Pa da počnemo......

Нема коментара:

Постави коментар