Pre nekoliko dana sam pročitala jednu polemiku na internetu na temu igračaka i roditeljstva. Naime, jedna mlada mama je optužena da svom dvogodišnjem sinu ne pruža dovolju stimulaciju jer mu kupuje pogrešne igračke. Kritiku je uputila žena koja je sebe predstavila kao majku i eksperta iz oblasti dečijeg razvoja. Dvogodišnji Grejson koji poseduje "neadekvatne igračke" je sklon promenama raspoloženja i javnim ispadima i naletima ljutnje, besa i negodovanja (kao i većina dece njegovog uzrasta), a autor komentara za to optužuje upravo nedostatak stimulacije koja je njemu neophodna u toku dana. Prema njenom mišljenju, idealne su "velike, bučne igračke koje uglavnom nerviraju roditelje" i koje imaju mnogobrojne funkcije - mogu da sviraju i pevaju, imaju svetla različitih boja i koriste baterije kao izvor energije. Kako naše igračke uglavnom koriste maštu kao izvor energije, zapitala sam se ko je tu u pravu i to me je navelo da preispitam svoj izbor kada su igračke u pitanju.
Ipak, komentar je mene naveo na razmišljanje i zapitala sam se da li su igračke koje moje dete ima dovoljno izazovne i da li joj na pravi način pomažu u razvoju. Nisam stručnjak za rani dečiji razvoj i sve igračke sam birala sa željom da budu edukativne, napravljenje od kvalitetnih materijala i obojene lepim bojama, da budu dopadljive i pristupačne. Podeliću neke od najzanimljivijih igračaka sa kojima se moja devojčica igra. Ključevi sveznalice, zvečke različitih oblika i drečavih boja i par plišanih igračaka bile su omiljeni predmeti u toku prve godine života moje devojčice. Pažljivo sam birala prve igračke, vodila računa da budu izrađene od kvalitetnog materijala, dopadljive bebama i da nude različite funkcije kako bi joj držale pažnju i bile zanimljivije. Nisam kupila mnogo igračaka, odabrala sam one za koje sam mislila da će biti korisne za razvoj mog deteta. Protivnik sam ogradice, šetalice i edukativne podloge- smatram da nam ih potrošačko društvo nameće kao potrebu i neophodnost u cilju maksimizacije profita. Slušajući savet pedijatra i ortopeda, moje dete se igralo na prekivaču koji je bio postavljen na pod i zabavljalo se uglavnom igračkama koje vidite na slici. Koristili smo njihalicu i fetus nosiljku na čiju bismo ručku kačili neke od igračaka ne bi li Sofija vežbala hvatanje i razvijala svoju motoriku. Trudila sam se da što više vremena provodimo napolju, u dvorištu naše porodične kuće ili u šetnju po kraju.
Kako je moje dete raslo, njene potrebe su se menjale i bilo je neophodno nabaviti nove igračke koje će joj pomoći u razvoju i zabaviti je. Estetika drvenih igračka mi je veoma bliska i privlačna tako da se u našem domu nalazi mnogo didaktičkih igračaka napravljenih baš od ovog prirodnog materijala. Table koje deci pomažu da nauče nešto o životinjama dok ujedno vežbaju koncentaciju i finu motoriku i mala guralica u obliku žabe neke su od naših igračaka. Naučna istraživanja su pokazala da deca koja u ranom detinjstvu nauče da raspoznaju geometrijske oblike kasnije lakše savladavaju lekcije iz geomertije. Iz tog razloga sam dugo tragala za zanimljivim i pristupačnim "razvrstavačem oblika" i našla sam jedan u svom rodnom gradu. Veliki sam protivnik rodne podele igračaka. Ukoliko moja devojčica poželi da se igra sa autićima i sličnim igračkama, naravno da ću joj to dozvoliti. Ne volim nametanje određenih uloga devojčicma i mislim da je kupovina igračaka koje predstavljaju stvari koje odrasli koriste (poput daski za peglanje, miksera, šporeta i slično) uskraćivanje detinjstva i nametanje socijalnih obrazaca i u krajnjoj liniji, limitiranje izbora vašeg deteta. U našem domu nema plastičnih beba, različitih vozila, bebi biciklova i sličnih stvari. Ne samo da me izgled istih koje su dopstupne na našem tržištu odbija, mislim da su nepraktične i da ne odgovaraju našem stilu života. Mnogi roditelji vole da zatrpavaju svoju decu plišanim igračkama i kao da se utrkuju ko će kupiti veću. Mi imamo svega par i sve koje vidite moje dete je samo odabralo za svoje drugare i poželelo da joj se kupe.
Jedno britnasko istraživanje je pokazalo da su kocke idealna igračka za svako dete- dete se sa kockama može igrati samostalno, u grupi ili pak sa odraslom osobom; može učiti boje i brojanje; razvija maštu i kreativnost i daje deci preciznu trodimenzionalnu predstvu sveta. Naš izbor su kocke najpoznatijeg svetskog proizvođača- prelepih su boja, izgrađene od kvalitetne plastike i lako se uklapaju. Proizvode se u dve veličine, tako da se i najmlađi mogu igrači sa nešto krupnijim kockama, a kako se svi setovi mogu međusobno uklapati, kupovinom malog seta kockica lako osvežavate već postojeću kolekciju.
Pepa Prase i družina su naši omiljeni likovi. Uživamo u čitanju slikovnica i s vemena na vreme pogledamo i po koji crtani film. Licencirane Pepa igračke su veoma skupe, tako da sam odlučila da sama napravim Pepin dom i obradujem svoje dete. Sve što vam je potrebno jeste jedno slobodno veče, karon, hamer papir, lepak i makaze i Pepa može da se useli.
Moje dete ne ide u vrtić i trudim se da je vodim u neke od obližnjih igraonica ne bi li provela neko vreme sa decom svog uzrasta. Živimo u banjalučkom naselju Lazarevo u kome ne postoji niti jedan park ili javno igralište na kome se deca mogu igrati. Jedini izbor koji imamo su igraonice u dva obližnja marketa, tako da su to neka od mesta za igru i upoznavanje novih drugara. Smatram da su boravak na otvorenom i promena okruženja veoma bitni za odrastanje dece i trudim se da moje dete ima što sadržajniji dan.
Kako izgledaju igračke vaše dece? Da li vam se dopala naša mala kolekcija?
Kako je moje dete raslo, njene potrebe su se menjale i bilo je neophodno nabaviti nove igračke koje će joj pomoći u razvoju i zabaviti je. Estetika drvenih igračka mi je veoma bliska i privlačna tako da se u našem domu nalazi mnogo didaktičkih igračaka napravljenih baš od ovog prirodnog materijala. Table koje deci pomažu da nauče nešto o životinjama dok ujedno vežbaju koncentaciju i finu motoriku i mala guralica u obliku žabe neke su od naših igračaka. Naučna istraživanja su pokazala da deca koja u ranom detinjstvu nauče da raspoznaju geometrijske oblike kasnije lakše savladavaju lekcije iz geomertije. Iz tog razloga sam dugo tragala za zanimljivim i pristupačnim "razvrstavačem oblika" i našla sam jedan u svom rodnom gradu. Veliki sam protivnik rodne podele igračaka. Ukoliko moja devojčica poželi da se igra sa autićima i sličnim igračkama, naravno da ću joj to dozvoliti. Ne volim nametanje određenih uloga devojčicma i mislim da je kupovina igračaka koje predstavljaju stvari koje odrasli koriste (poput daski za peglanje, miksera, šporeta i slično) uskraćivanje detinjstva i nametanje socijalnih obrazaca i u krajnjoj liniji, limitiranje izbora vašeg deteta. U našem domu nema plastičnih beba, različitih vozila, bebi biciklova i sličnih stvari. Ne samo da me izgled istih koje su dopstupne na našem tržištu odbija, mislim da su nepraktične i da ne odgovaraju našem stilu života. Mnogi roditelji vole da zatrpavaju svoju decu plišanim igračkama i kao da se utrkuju ko će kupiti veću. Mi imamo svega par i sve koje vidite moje dete je samo odabralo za svoje drugare i poželelo da joj se kupe.
Jedno britnasko istraživanje je pokazalo da su kocke idealna igračka za svako dete- dete se sa kockama može igrati samostalno, u grupi ili pak sa odraslom osobom; može učiti boje i brojanje; razvija maštu i kreativnost i daje deci preciznu trodimenzionalnu predstvu sveta. Naš izbor su kocke najpoznatijeg svetskog proizvođača- prelepih su boja, izgrađene od kvalitetne plastike i lako se uklapaju. Proizvode se u dve veličine, tako da se i najmlađi mogu igrači sa nešto krupnijim kockama, a kako se svi setovi mogu međusobno uklapati, kupovinom malog seta kockica lako osvežavate već postojeću kolekciju.
Pepa Prase i družina su naši omiljeni likovi. Uživamo u čitanju slikovnica i s vemena na vreme pogledamo i po koji crtani film. Licencirane Pepa igračke su veoma skupe, tako da sam odlučila da sama napravim Pepin dom i obradujem svoje dete. Sve što vam je potrebno jeste jedno slobodno veče, karon, hamer papir, lepak i makaze i Pepa može da se useli.
Moje dete ne ide u vrtić i trudim se da je vodim u neke od obližnjih igraonica ne bi li provela neko vreme sa decom svog uzrasta. Živimo u banjalučkom naselju Lazarevo u kome ne postoji niti jedan park ili javno igralište na kome se deca mogu igrati. Jedini izbor koji imamo su igraonice u dva obližnja marketa, tako da su to neka od mesta za igru i upoznavanje novih drugara. Smatram da su boravak na otvorenom i promena okruženja veoma bitni za odrastanje dece i trudim se da moje dete ima što sadržajniji dan.
Kako izgledaju igračke vaše dece? Da li vam se dopala naša mala kolekcija?
Нема коментара:
Постави коментар